Godišnji izveštaj poverenice za zaštitu ravnopravnosti

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković podnela je Narodnoj skupštini Republike Srbije Redovan godišnji izveštaj za 2015. godinu.

Podeli

Praksa Poverenika pokazuje da se najveći broj pritužbi, kao i svake godine, podnese zbog diskriminacije u postupku zapošljavanja ili na poslu. Međutim, kada je u pitanju osnov diskriminacije, za razliku od ranijih godina, Poverenik je u 2015. godini dobijao najviše pritužbi gde je kao lično svojstvo naveden pol i rod, a rodna ravnopravnost je dominirala upravo i kao tema u javnosti.

Jedan od razloga za povećanje broja pritužbi po ovom osnovu bilo je i usvajanje Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, zbog čega nam se obratio veliki broj žena i strukovnih organizacija. Zbog diskriminatornih odredaba u ovom zakonu, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je zajedno sa Zaštitnikom građana, podneo predlog za ocenu ustavnosti Ustavnom sudu Srbije. Ustavni sud je ocenio da bi primenom spornih odredaba navedenog zakona nastale neotklonjive štetne posledice za lica na koje bi se ovaj zakon primenio. S tim u vezi do donošenja konačne odluke o spornim pitanjima, Ustavni sud je obustavio od izvršenja pojedinačne akte koji bi bili doneti na osnovu odredaba spornog člana Zakona.

Dramatičan podatak da su u porodičnom nasilju u protekloj godini ubijene 34 žene, stavilo je u fokus nadležnih organa i stručne javnosti potrebu za donošenjem hitnih mera za rešavanje ovog gorućeg problema u našoj državi i zaštitu ljudskih prava i život bez nasilja. Poverenik je u vezi sa ovim problemom pozvao nadležne da što pre usklade zakonodavni okvir sa ratifikovanom Istambulskom konvencijom i što pre uvedu hitne mere zaštite kako bi se na najefikasniji način zaštitile žene žrtve nasilja.

Okolnosti u kojima je Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ušao u novu fazu svoga rada i sprovođenja zakonom propisanih nadležnosti, vremenski su se poklopile sa alarmantnim porastom broja izbeglica sa Bliskog Istoka i iz severne Afrike, pa je drugi deo 2015. godine obeležio i povećan broj pritužbi koje su se odnosile na diskriminaciju izbeglih osoba. Poverenik je bio prisutan na terenu i u prihvatnim centrima, gde se na licu mesta upoznavao sa teškoćama i potencijalnim slučajevima diskriminacije za vreme boravka ovih lica u Srbiji.

Tokom 2015. godine usvojeni su pojedini zakoni koji su od značaja za zaštitu i unapređivanje ravnopravnosti u određenim oblastima. Važeći propisi, inače, pružaju dobar pravni okvir za zaštitu od diskriminacije, ali i dalje postoji potreba za njihovim usklađivanjem sa standardima Evropske unije. S tim u vezi, za rad Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, od važnosti su bila dva dokumenta: prvi je Godišnji izveštaj o napretku Srbije u procesu evropskih integracija, a drugi je pozitivno mišljenje Evropske komisije na Akcioni plan za pregovaračko poglavlje 23. U Godišnjem izveštaju o napretku Srbije u procesu evropskih integracija je navedeno da je potrebno dodatno usklađivanje postojećeg antidiskriminacionog okvira, i to u pogledu obima izuzetaka od načela jednakog postupanja, definisanja posredne diskriminacije i obaveze razumnog prilagođavanja za zaposlene sa invaliditetom, dok je u mišljenju Evropske komisije na Akcioni plan za pregovaračko poglavlje 23, ocenjeno da je Poverenik za zaštitu ravnopravnosti svojim posvećenim radom doveo do značajnog povećanja svesti o diskriminaciji, kao i da je jačanje njegovih kapaciteta u narednom periodu neophodno u cilju daljeg unapređenja zaštite i prevencije od diskriminacije.

Sažetak

Trend porasta broja predmeta u kojima je Poverenik za zaštitu ravnopravnosti postupao nastavio se i u 2015. godini. U poređenju sa 2014. godinom, kada je Poverenik postupao u 884 predmeta, 2015. godina je okončana sa 1040 predmeta, što je porast broja predmeta od oko 20%. Vidljivost Poverenika se povećala, a u skladu sa tim i broj osoba koje prepoznaju diskriminaciju i koje su spremne da potraže zaštitu od diskriminacije.

Porast broja pritužbi ne znači da u našem društvu ima više diskriminacije, već da institucija, s jedne strane povećava svoju vidljivost i intezivnije deluje u suzbijanju diskriminacije u našem društvu, a sa druge strane, da se diskriminacija kao pojava sve više prepoznaje. Poverenik je primio 797 pritužbi, koje su podneli građani, organizacije civilnog društva, pravna lica i drugi. Pored toga, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, koristeći svoja druga zakonska ovlašćenja dao je 215 preporuka mera za ostvarivanje ravnopravnosti, 17 mišljenja na nacrte zakona i drugih opštih akata, podneo jednu krivičnu prijavu i jedan predlog za ocenu ustavnosti i zakonitosti i izdao devet upozorenja i 35 saopštenja. Preporuke koje se odnose na konkretne slučajeve diskriminacije skoro se u potpunosti sprovode, odnosno u 89,1% je postupljeno po datim preporukama.

Pritužbe zbog diskriminacije Povereniku za zaštitu ravnopravnosti najčešće podnose fizička lica. Kao i prethodnih godina, muškarci se češće obraćaju od žena, pa od svih pritužbi koje su podnela fizička lica, muškarci su podneli oko 55%, a žene oko 45%. Raste i broj pritužbi koje podnose pravna lica, posebno broj pritužbi organizacija civilnog društva. U toku 2015. godine, pravna lica podnela su 121 pritužbu, od čega su organizacije civilnog društva podnele 101 pritužbu. Najveći broj pritužbi primljen je iz Beogradskog regiona (25,3%), a najmanje iz regiona Južne i Istočne Srbije (9,5%) i sa Kosova i Metohije (0,2%).

Najviše pritužbi ove godine podneto je zbog diskriminacije na osnovu pola (22,1%), a slede pritužbe zbog diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti (18,4%), zbog diskriminacije na osnovu invaliditeta (11,3%) i zbog diskriminacije na osnovu starosnog doba (9,4%). Što se tiče oblasti u kojima se diskriminacija najčešće pojavljuje, najveći broj pritužbi kao i prethodnih godina, podneto je zbog diskriminacije u postupku zapošljavanja ili na poslu (36,3%), a ovo je oblast u kojoj žene podnose veći broj pritužbi, za razliku od drugih oblasti društvenog života u kojima se muškarci češće pojavljuju kao podnosioci pritužbi. Sledeće po broju su pritužbe zbog diskriminacije u postupku pred organima javne vlasti (oko 23%) i zbog diskriminacije prilikom pružanja javnih usluga ili pri korišćenju objekata i površina (8,3%). Slično kao i prethodnih godina, najveći broj pritužbi podnet je protiv državnih organa, odnosno, organa javne vlasti – čak 50%, a nakon toga slede pravna lica (oko 28%), fizička lica, grupe lica i na kraju organizacije.

S tim u vezi, a polazeći od broja podnetih pritužbi može se konstatovati da su u Srbiji diskriminaciji najviše izložene žene, osobe sa invaliditetom, pripadnici romske nacionalne manjine, a žene i deca iz ovih marginalizovanih grupa su u lošijem položaju jer su često izloženi dvostrukoj ili višestrukoj diskriminaciji. Žene su izložene diskriminaciji posebno na tržištu rada, a i rodno zasnovano nasilje nad ženama je i dalje veoma rasprostranjeno. Položaj romske populacije je i dalje loš, a izloženi su diskriminaciji u skoro svim oblastima društvenog života, posebno u oblasti obrazovanja, rada i zapošljavanja, kao i socijalne i zdravstvene zaštite. Kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, smetnje za ravnopravno uključivanje u sve društvene odnose počinju od sfere obrazovanja i zapošljavanja, što dodatno pogoršava njihov položaj usled izostanka efikasne podrške za samostalan život. Pristup objektima i uslugama je značajno otežan ili potpuno onemogućen, a prisutni su i rizici od institucionalizacije, dok je njihova politička zastupljenost gotovo zanemarljiva.

Prema podnetim pritužbama posle diskriminacije po osnovu pola, nacionalne pripadnosti ili etničkog porekla i invaliditeta, najbrojnije su pritužbe po osnovu ličnih svojstava, i to: starosnog doba, seksualne orijentacije, bračnog ili porodičnog statusa, zdravstvenog stanja, članstva u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i rodnog identiteta. Jedan od razloga zbog kojih je ove godine najveći broj pritužbi po polu bilo je i usvajanje Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, zbog čega nam se obratio veliki broj žena i strukovnih organizacija. Zbog diskriminatornih odredaba u ovom zakonu, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je zajedno sa Zaštitnikom građana, podneo predlog za ocenu ustavnosti Ustavnom sudu Srbije. Ustavni sud je ocenio da bi primenom spornih odredaba navedenog zakona nastale neotklonjive štetne posledice za lica na koje bi se ovaj zakon primenio. S tim u vezi do donošenja konačne odluke o spornim pitanjima, Ustavni sud je obustavio od izvršenja pojedinačne akte koji bi bili doneti na osnovu odredaba spornog člana Zakona.

U okviru saradnje sa Evropskim centrom za prava Roma iz Budimpešte (ERRC), organizovan je šestomesečni program stažiranja u Stručnoj službi Poverenika za stažiste romske nacionalnosti, sa ciljem da se stažistima obezbedi neposredno iskustvo u radu u nezavisnoj instituciji, kao i da se osnaže, steknu praktično iskustvo i znanje kroz svakodnevni rad u instituciji Poverenika, prodube znanje o različitim aspektima politika ravnopravnosti koje su usmerene na inkluziju romske zajednice i podizanje svesti javnosti o neophodnosti uključivanja svih manjinskih grupa u rad organa javne vlasti.
Povereniku za zaštitu ravnopravnosti odobreno je 72.904.000 dinara u 2015. godini, a Zakonom o budžetu za 2016. godinu za rad Poverenika su predviđena sredstva u iznosu od 81.255.000 dinara. Od ukupno odobrenih sredstava u budžetu Republike Srbije za 2015. godinu, potrošeno je 46.737.187 dinara, odnosno, 64% sredstava.

U 2015. godini sprovedene su neke od preporuka koje je Poverenik dao u svojim ranijim izveštajima, ali veći broj preporuka i dalje nije sproveden ili je sproveden samo delimično. Uzimajući u obzir ranije date preporuke, od kojih je najveći broj i dalje aktuelan, na osnovu uvida stečenih u postupku po pritužbama tokom 2015. godine, kao i na osnovu drugih relevantnih dostupnih podataka o problemima u ostvarivanju ravnopravnosti, dajemo sledeće preporuke:

1. Uspostaviti i operacionalizovati jedinstven, centralizovan i standardizovan sistem za prikupljanje, beleženje i analizu relevantnih podataka za praćenje pojave diskriminacije i načina funkcionisanja sistema pravne zaštite od diskriminacije.

2. Bez odlaganja pristupiti izradi dokumenata strateškog tipa čije je važenje isteklo u 2015. godini. Novi strateški dokumenti treba da budu bazirani na evaluaciji prethodno važećih strategija i uz uvažavanje trenutnog stanja i potreba društvenih grupa na koje se odnose. Prilikom pripreme svih strateških dokumenata obezbediti rodnu perspektivu, realno definisati ciljeve i aktivnosti, obezbediti izvore finansiranja i spovesti širok konsultativni proces sa svim zainteresovanim grupama. Pored toga, potrebno je pristupiti blagovremenoj izradi onih strateških dokumenata čije važenje ističe u 2016. godini.

3. Intenzivirati rad na sprovođenju mera utvrđenih nacionalnim, pokrajinskim i lokalnim strateškim dokumentima i akcionim planovima, koje treba da omoguće postizanje pune ravnopravnosti depriviranih i marginalizovanih društvenih grupa, uključujući žene i decu iz ovih grupa, kako bi se stvorili uslovi da efektivno uživaju sva garantovana prava bez diskriminacije, uz obaveznu participaciju predstavnika ovih društvenih grupa.

4. Propisati obavezu „urodnjavanja“ svih javnih politika (gender mainstreaming), tj. integrisanje rodne perspektive u javne politike, kako bi se obezbedilo uklanjanje sistemskih i strukturnih uzroka rodne neravnopravnosti i stvorili uslovi za transponovanje rodne ravnopravnosti, kao evropske vrednosti, na koherentan i sistematičan način. Nastaviti rad na integrisanju rodne perspektive u sve odluke i politike na nacionalnom, pokrajinskom i lokalnom nivou. Obezbediti doslednu primenu pravila o rodnoj analizi nacrta zakona i drugih propisa i analizi njihovih efekata na žene i muškarce.

5. Propisati obavezu svih organa javne vlasti i privatnih poslodavaca da razviju interne mehanizme za suzbijanje i zaštitu od diskriminacije, vođenje rodno balansirane kadrovske politike i upravljanje nacionalnom, etničkom, verskom, jezičkom i drugom raznovrsnošću.

6. Preduzeti sve potrebne mere kako bi sastav državnih organa, organa lokalne samouprave i drugih organa javne vlasti odgovarao nacionalnom sastavu stanovništva na njihovom području, povećanjem broja zaposlenih pripadnika nacionalnih manjina i njihovim školovanjem i osposobljavanjem za obavljanje poslova.

7. Usvojiti Zakon o rodnoj ravnopravnosti, kako bi se obezbedilo uklanjanje sistemskih i strukturnih uzroka rodne neravnopravnosti i omogućilo uživanje svih garantovanih prava u skladu sa Ustavnim načelom ravnopravnosti polova i obavezom razvijanja politike jednakih mogućnosti.

8. Unaprediti normativni okvir sistema zaštite od nasilja u porodici i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja, u skladu sa standardima utvrđenim ratifikovanom Istanbulskom konvencijom. Takođe, potrebno je da svi organi javne vlasti preduzmu sve potrebne mere iz svoje nadležnosti radi unapređivanja efikasnosti i delotvornosti u pružanju porodičnopravne i krivičnopravne zaštite od nasilja u porodici i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja, uz obezbeđivanje koordinisanog i efikasnog delovanja institucija sistema u pružanju podrške i pomoći žrtvama.

9. Bez odlaganja doneti Pravilnik o bližim kriterijumima za prepoznavanje oblika diskriminacije od strane zaposlenog, učenika i trećeg lica u ustanovi obrazovanja i vaspitanja i obezbediti sve uslove za njegovu primenu.

10. Usvojiti Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, kojim će se obezbediti delotvoran pristup pravdi, bez diskriminacije po bilo kom osnovu, uključujući i pristup pravdi za žrtve diskriminacije.

11. U što kraćem roku izmeniti propise koji se odnose na lišenje poslovne sposobnosti u skladu sa savremenim socijalnim modelom invaliditeta i međunarodnim standardima u ovoj oblasti, kako bi se obezbedilo da osobe sa invaliditetom, uz odgovarajuću podršku, na ravnopravnoj osnovi uživaju sva garantovana prava.

12. Unaprediti pravni položaj transpolnih osoba, donošenjem posebnog zakona ili izmenama i dopunama postojećih propisa, kako bi se transpolnim osobama omogućilo da novi identitet u potpunosti integrišu u svoj privatni i profesionalni život, uz puno poštovanje prava na privatnost.

13. Doneti propise kojima se omogućava registracija istopolnih parova i regulišu dejstva, pravne posledice i način prestanka registrovanih partnerstva, u skladu sa preporukama Saveta Evrope.

14. Izmeniti Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom i izričito propisati da pravo na roditeljski dodatak može da ostvari i otac deteta, ukoliko majka nema državljanstvo Srbije.

15. Kontinuirano raditi na edukaciji nosilaca pravosudnih funkcija, policijskih službenika, zaposlenih u državnoj upravi, zaposlenih u sistemu obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite i zaposlenih u inspekcijama rada iz oblasti antidiskriminacionog prava, kako bi se obezbedilo da pravilno i ujednačeno tumače i primenjuju antidiskriminacione propise, u skladu sa međunarodnim standardima i praksom međunarodnih institucija.

16. Preduzeti mere kako bi se u nastavne programe i nastavne materijale integrisale teme koje razvijaju kulturu mira, tolerancije, razumevanja i uvažavanja različitosti, rodne ravnopravnosti i nediskriminacije. Iz nastavnih materijala ukloniti diskriminatorne sadržaje i sadržaje koji podržavaju stereotipe i predrasude. U programe srednjih škola uvesti zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom i seksualnom zdravlju.

17. Obezbediti jednake mogućnosti u pristupu visokom obrazovanju mladima iz podzastupljenih grupa, uključujući i osobe sa invaliditetom, uvođenjem posebnih mera i dopunom standarda za akreditaciju visokoškolskih ustanova u pogledu pristupačnosti prostora, obezbeđivanja asistivnih tehnologija i odgovarajućih servisa za podršku studentima. Inicirati usvajanje internih pravila o načinu postupanja u slučajevima diskriminacije u visokoškolskim ustanovama.

18. Izjednačiti Republiku Srbiju kao poslodavca za direktne i indirektne budžetske korisnike sa ostalim poslodavcima u pogledu načina ispunjavanja obaveze zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

19. Izmeniti i dopuniti Zakon o zabrani diskriminacije, u saradnji sa Poverenikom za zaštitu ravnopravnosti, u cilju postizanja pune usklađenosti sa pravnim tekovinama Evropske unije, a posebno u pogledu obima izuzetaka od načela jednakog postupanja i obaveze da se obezbedi razumno prilagođavanje radnog mesta za osobe sa invaliditetom. Takođe, izmenama i dopunama propisati adekvatna rešenja za prevazilaženje problema i teškoća koji su uočeni u primeni zakona.

Ceo izveštaj objavljen je na sajtu www.ravnopravnost.gov.rs.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.